Marijana Musladin ; Odjel za komunikologiju Sveučilišta u

Dubrovniku, Dubrovnik, Hrvatska Puni tekst: pdf (291 KB), Hrvatski, Str. 56 – 78 Sažetak Pored regije Mediterana Istočna Europa jedan je od važnijih prostora za provedbu različitih politika Europske unije. Politika proširenja, Europska politika susjedstva i Istočno partnerstvo najvažniji su instrumenti kojima se osigurava izgradnja demokratskog poretka u europskom susjedstvu. Razvidno je kako je krajnji cilj svih politika Europske unije prema susjedstvu postizanje sigurnosti i stabilnosti. Cilj je ovog rada pokazati kako je Europska unija, od raspada Sovjetskog Saveza, različitim politikama i instrumentima stalno prisutna u regiji Istočne Europe. Naglasak je na mjerama i politikama kojima Europska unija održava svoju poziciju u pokušaju stabilizacije istočnog susjedstva. U radu će se najprije definirati pojam Istočna Europa, a potom će se dati pregled bilateralnih odnosa Europske unije i zemalja Istočne Europe koje participiraju u Istočnom partnerstvu (Bjelorusija, Moldova i Ukrajina). Analizom bilateralnih odnosa nastoji se pokazati u kojoj je mjeri i na koji način Europska unija prisutna u regiji Istočne Europe te koji su njezini ciljevi u odnosu na spomenute države. U posljednjem dijelu autorica daje zaključna razmatranja. Ključne riječi Europska unija; Istočna Europa; Istočno partnerstvo; Bjelorusija; Moldavija; Ukrajina

Višeslav Raos ; Centar za politološka istraživanja, Zagreb, Hrvatska Puni tekst: pdf (3 MB), Hrvatski, Str. 33 – 55 Sažetak Europska unija kao jedinstven postmoderni politički sustav redefinira državnost, suverenost i teritorijalnost te pri tome mijenja tradicionalni značaj teritorija i državnih granica. Europske integracije za posljedicu imaju razgradnju postojećih prostornih referentnih okvira (deteritorijalizaciju), ali istovremeno i reteritorijalizaciju, odnosno stvaranje novih prostornih odnosa i referentnih okvira. Širenjem Europske unije šire se i pogranično-carinski mehanizmi koji iznova naglašavaju ulogu kontrole teritorija i važnost prostornog razgraničenja. Dinamičnu ulogu i značaj teritorija u politici možemo zorno pratiti na slučaju Hrvatske. Ratno iskustvo stvaranja suvremene hrvatske države duboko je obilježeno ključnom ulogom teritorija i teritorijalnosti u politici. Pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji dolazi do rušenja granica prema drugim zemljama članicama, no istovremeno dolazi do uspostave novih razgraničenja prema postjugoslavenskom susjedstvu. Tri slučaja, tj. granični prijepori Hrvatske sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom te Crnom Gorom pokazuju višestrukost značenja teritorija u politici te nemogućnost odvajanja političkog od teritorijalnog. Ključne riječi Europska unija; Hrvatska; teritorij; granica; Schengen

Bojan Kovačević ; Fakultet političkih nauka Univerziteta u Beogradu, Beograd, Srbija

Puni tekst: pdf (332 KB), Srpski, Str. 7 – 32

Sažetak
Mjere koje su glavni donosioci odluka donijeli kako bi se izborili s krizom javnih
dugova svjedoče o promjeni ustavne prirode Evropske unije: Složena politička
zajednica čiji je legitimitet počivao na finoj ravnoteži između zahtjeva
za uspostavljanje europskog zajedništva i zahtjeva za očuvanje političke autonomije
država članica, dobija obrise imperijalnog modela centar – periferija.
Autor analizira ovakav razvoj u svjetlu učenja o čuvaru ustava, koje su u svojim
radovima razvili Benjamin Constant i Carl Schmitt. Bez obzira na promjene
društveno-historijskih okolnosti, zadatak čuvara ustava jest da utvrdi točku
koja se ne smije napadati ukoliko se želi očuvati legitimitet političke zajednice.
U kontekstu europskih integracija pitanje “Tko je čuvar ustava?” svjesno
je zaobilaženo. Ta strategija, koja se pokazala funkcionalno uspješnom jer je
proizvela zajedničko tržište i monetarnu uniju, gurala je EU k sistemskoj krizi
u kojoj se danas nalazi. Predugo odsustvo čuvara europskih ugovora/ustava
suočilo je države članice s izborom između odbijanja pokoravanja odlukama
centra i potpunog prepuštanja odgovornosti za blagostanje vlastitih građana
europskom proto-imperijalnom poretku. Koncept imperija u ovom članku je
vrijednosno neutralan, upotrebljen samo kao jedan od mogućih teorijskih okvira
za objašnjenje nove empirijske stvarnosti procesa europskih integracija.

Ključne riječi
čuvar ustava; gospodar ustava; Sud pravde EU; Europsko vijeće; kriza EU; demokratski deficit; imperij

Petar Popović ; Libertas – Dubrovnik International University, Dubrovnik, Hrvatska

Puni tekst: pdf (142 KB), Hrvatski, Str. 48 – 72

Sažetak
U posljednja dva desetljeća kibernetski prostor (cyber-space) postao je novo,
tzv. “peto bojno polje” u međunarodnim odnosima. Donosioci odluka i stručnjaci
suglasni su da su kibernetski ratovi, kibernetski terorizam i kibernetski
kriminal

jedna od najvećih prijetnji nacionalnoj sigurnosti država. Ponajveći
je sigurnosni problem to što nema instuticionalno-pravne međudržavne kontrole
interneta. Naime, sadašnje stanje međudržavnih odnosa u kibernetskom
prostoru klasično je hobbesovsko stanje anarhije. U ovom se članku stoga
razmatra: 1. bit i priroda kibernetskog prostora i uzajamnog odnosa s međunarodnim
društvom u doba “tehnološke dominacije” koji čini anarhiju njezinim
sastavnim dijelom; 2. priroda odnosa aktera u hobbesovskoj anarhiji u
kibernetskom prostoru u posljednja dva desetljeća; 3. mogućnost uspostave,
odnosno institucionalizacije međunarodnopravnog sustava (multilateralnim
ugovorom) u kibernetskom prostoru iz perspektive triju teorijskih tradicija:
hobbesovske, racionalističke i kantovske/moralne.

Ključne riječi
kibernetski prostor; kibernetski rat; međunarodno društvo; međunarodno pravo; Hobbes; anarhija

Žarko Paić ; Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: pdf (146 KB), Hrvatski, Str. 20 – 47

Sažetak
Članak se bavi mišljenjem političkoga kasnoga Derride. Temeljna je postavka
da nakon kraja ideje suverenosti nacije-države valja izgraditi novo mišljenje.
Ono više ne može biti izvedeno iz metafizičkoga sklopa unutar kojeg je
politika od novoga vijeka bila tehnologija moći. Kraj subjekta moderne politike
u globalizmu zahtijeva dekonstrukciju svih dotad vladajućih pojmova:
države, društva, prava, morala. Mišljenje političkoga u razlici spram političke
filozofije i teorije politike nema svoje “utemeljenje” ni u čemu zbiljskome i
faktičnome. Derrida se, kao i cijeli niz mislilaca nadolazeće zajednice, razračunava
s idejom da se političko može svesti na bilo koji, pa čak i sekularizirani,
transcendentalni označitelj. Političko je ono čudovišno u odredbi djelovanja
(praxis). Ono zahtijeva svoj teoretski način izvedbe (performativnost)
u samome događaju koji se ne može dogoditi bez odluke o promjeni zbilje i
faktičnosti u nekoj povijesno-epohalnoj konstelaciji moći i snaga. Problem je
s Derridinom idejom nadolazeće demokracije u tome što ona nužno ima neki
preostatak mesijanskoga bez Mesije i teologijskoga bez Boga u doba radikalne
depolitizacije društva i kulture. U tom je pogledu njezina usmjerenost na
bezuvjetno gostoprimstvo i na bezuvjetno prijateljstvo krajnje ne-politički čin
etike, a ne realne politike.

Ključne riječi
nadolazeća zajednica; političko; dekonstrukcija; suverenost; demokracija; Derrida

Davor Rodin ; Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: pdf (101 KB), Hrvatski, Str. 7 – 19 , preuzimanja: 56 *

Sažetak
U značenjima postojećih socijalnih i političkih procesa treba prepoznati nove
i drugačije političke i demokratske snage koje će biti sposobne revidirati trendove
koji su generirali postojeću krizu. Habermas, Searle, Luhmann, Wolin,
Vesting i drugi ne pomišljaju u postojećoj krizi privrede, demokracije i kreativne
politike na ponovno pojavljivanje totalitarnih režima fašizma i komunizma,
pa ni neoliberalizma, jer ti sustavi u prošlosti nisu uspijevali riješiti
krizu kapitalizma. Rješenja se ne traže u pravcu univerzalizacije parcijalnih
interesa u nekom sveobuhvatnom općem dobru koje bi zastupalo sva druga
dobra. Naprotiv, zbog uvida da suvremeno ljudstvo u svijetu života djeluje u
različitim medijima i da se jedinstveni svijet života reprezentira različitim nesumjerljivim
medijima, suvremena teorija nastoji projektirati modus vivendi
različitih reprezentacija svijeta života, a ne njihovo jedinstvo. Teorije danas
istražuju kako je moguće živjeti s nesumjerljivim razlikama i tako očuvati svu
raznolikost socijalnog života na Zemlji. Taj je proces posve otvoren, konačna
rješenja u sklopu samo jednog od medija vode u već doživljene katastrofe: u
svjetske ratove, u Holokaust, u Hirošimu.

Ključne riječi
politička realnost; kapitalizam; novac; neoliberalizam; monetarizam

Tamara Banjeglav ; Karl-Franzens-Universität Graz, Graz, Austria

Puni tekst: pdf (140 KB), Engleski, Str. 7 – 31 , preuzimanja: 150 *

Sažetak
This article analyses commemorations and commemorative practices relating
to certain events from the 1991-1995 conflict in Croatia (Domovinski rat, or
Homeland War) and their relation to the official narratives of the past. It begins
with a theoretical framework about war commemorations introduced by Ashplant,
Dawson and Roper (2000) and continues with an overview and analysis
of the dominant, official narrative of the Homeland War, which organizes
war memory and forms the framework of official commemorative practices.
The hypothesis of the paper is that the official, state narrative on the 1990s
war is being deconstructed and contested by oppositional, sectional narratives,
which can be discerned from unofficial, counter-commemorations and
celebrations of war events. The article, thus, looks at what role these ‘counter’
(oppositional) commemorative events, which do not follow the dominant pattern,
play in the (de)construction of the official narrative about the Homeland
War. Moreover, the paper is interested in the ways in which the official commemorative
practices are interwoven with Croatian-Serbian bilateral relations
and relations with the ICTY, and argues that these practices do not contribute
to, but rather obstruct, reconciliation.

Ključne riječi
commemoration; memory; narrative; operation ‘Storm’; Vukovar; Homeland War; the ICTY