Arhiva kategorije: Sažetak

CROATIAN FOREIGN POLICY: THE CHALLENGES OF EU ACCESSION

Dejan Jović ; Faculty of Political Science, University of Zagreb, Zagreb, Croatia

Puni tekst: pdf (157 KB), Hrvatski, Str. 7 – 36 

Sažetak
As Croatia prepares for membership in the EU (most likely in 2013), its foreign
policy is in a need of re-conceptualisation. In the first 20 years of its
independence (declared in 1991), Croatian foreign policy has been through
three different phases. Each of them was focused on one single objective. The
three objectives that have marked three distinguished phases of Croatian foreign
policy were: 1) international recognition of its statehood; 2) territorial
re-integration and 3) membership in NATO and the EU. When (and if) it joins
the EU, the country will have to change its single-objective based foreign
policy for a multiple-objectives foreign policy approach. It will have to take
into consideration a whole set of new issues, some of which will be global in
character. In addition, it will need to harmonise its own priorities with those
of other EU member-states. The article focuses on options that are available
to foreign-policy decision-makers when they wish to re-orientate the foreign
policy of a country. In particular, the author looks at the options available to
small states and small powers. The outcome of the process will be influenced
by the size and ambitions of the country, as well as by internal political and
ideological dynamics in Croatian politics, which would need to become better
harmonised with political trends in the EU. The author approaches foreign
policy decision-making as a dynamic process in which ideas and values matter.
For that reason, he focuses not only on interaction between states but also
interaction between three main party families within the European context: 1)
Liberals, 2) Conservatives and 3) Socialists. In particular, he looks at the differences
they have on two main issues for the future of the EU: 1) further enlargement
of the EU and 2) global ambitions of the EU. The article is drawing
on contemporary literature on foreign policy of small states and small powers.
It argues that Croatia needs more strategic thinking in order to make best use
of new opportunities.

Ključne riječi
Croatian foreign policy; small countries; small powers; European Union; theories of international relations

Horizontalni aspekt ravnoteže snaga u međunarodnim odnosima

Petar Popović ; Univerzitet Donja Gorica, Donja Gorica, Podgorica, Crna Gora

Puni tekst: pdf (144 KB), Hrvatski, Str. 58 – 83 

Sažetak
Autor istražuje koncept ravnoteže snaga u međunarodnim odnosima, s osvrtom
na realističku tradiciju (klasična i znanstvena faza) i njezino horizontalno
shvaćanje ravnoteže snaga kao načela međunarodnog sustava samog po sebi.
U prvom se dijelu obrađuje tzv. pesimistična faza (klasični realizam), koja
je najviše kroz djelo H. J. Morgenthaua ravnotežu snaga u međunarodnim
odnosima tumačila kao načelo samo po sebi u rukama politike moći. U drugom
dijelu, u tzv. znanstvenoj fazi (neorealizam) ravnoteža snaga empirijski
se utvrđuje kao glavno načelo međunarodnih odnosa, ali lišeno svake teorijske
baštine. Kritički se osvrnuvši na materijalizam i empirizam horizontalnog
pristupa, u trećem dijelu autor ukazuje na nedostatke horizontalnog aspekta
ravnoteže snaga kao posljedice zanemarivanja vertikalnog aspekta: idejnih i
pravnih načela međunarodnog sustava društva država.

Ključne riječi
ravnoteža snaga; horizontalni aspekt; realizam; empirizam; anarhija

Nacionalni interes i moral u međunarodnim odnosima

Tvrtko Jolić ; Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska Puni tekst: pdf (123 KB), Hrvatski, Str. 38 – 57 , preuzimanja: 201 * Sažetak Namjera je ovoga rada ispitati neke od glavnih postavki na kojima je utemeljena teorija političkog realizma u međunarodnim odnosima. Prema teoriji političkog realizma, nacionalni interes, a ne moral predstavlja glavni kriterij prema kojemu država uređuje svoje vanjske poslove. U prvom dijelu razmotrit ću tri argumenta koja realisti iznose u prilog skepticizmu prema moralu u međunarodnim odnosima. U drugom dijelu rada razmotrit ću pojam nacionalnog interesa i mogućnost njegove primjene kao glavnog kriterija u izboru djelovanja država u međunarodnim odnosima. Braneći stav da je jedina plauzibilna verzija morala univerzalni moral utemeljen na poštovanju temeljnih ljudskih prava, u zaključku tvrdim da se realističko stajalište o moralu na međunarodnoj razini ne može braniti na uvjerljiv način. Bez obzira na taj zaključak, ostaje nesporno da teorija političkog realizma i

dalje nudi vrijedne spoznaje o naravi međunarodnog morala i granicama njegove primjene. Ključne riječi moral; nacionalni interes; politički realizam; teorija međunarodnih odnosa

Preoblikovanje discipline međunarodnih odnosa

Marina Ilić ; Université Lille 2, Lille, Francuska

Puni tekst: pdf (138 KB), Srpski, Str. 15 – 37 

Sažetak
Disciplina međunarodnih odnosa poslednjih godina prolazi kroz proces transformacije,
gde sve više naučnika rešenje za dugotrajne paradigmatske debate
pronalazi u promeni logike dosadašnjeg mišljenja o međunarodnoj politici.
To “novo mišljenje”, koje zapravo nije toliko novo koliko je tek sada postalo
privlačno i aktuelno, bazira se na teorijskoj sintezi više pravaca, teorijama
srednjeg obima i analitičkom eklekticizmu. Sa druge strane, sve su brojniji
doprinosi onih teoretičara koji zastupaju tezu o “dekolonizaciji” međunarodnih
odnosa ili “post-Zapadnim” međunarodnim odnosima, a oslanjaju se na
dosada nepoznate tradicije, razvijane van okvira Sjedinjenih Američkih Država.
Cilj je da se ispitaju njihovi dometi i važnost njihovih rezultata za prevazilaženje
krize u kojoj se disciplina nalazi već dugi vremenski period. Disciplina međunarodnih
odnosa poslednjih godina prolazi kroz proces transformacije,
gde sve više naučnika rešenje za dugotrajne paradigmatske debate
pronalazi u promeni logike dosadašnjeg mišljenja o međunarodnoj politici.
To “novo mišljenje”, koje zapravo nije toliko novo koliko je tek sada postalo
privlačno i aktuelno, bazira se na teorijskoj sintezi više pravaca, teorijama
srednjeg obima i analitičkom eklekticizmu. Sa druge strane, sve su brojniji
doprinosi onih teoretičara koji zastupaju tezu o “dekolonizaciji” međunarodnih
odnosa ili “post-Zapadnim” međunarodnim odnosima, a oslanjaju se na
dosada nepoznate tradicije, razvijane van okvira Sjedinjenih Američkih Država.
Cilj je da se ispitaju njihovi dometi i važnost njihovih rezultata za prevazilaženje
krize u kojoj se disciplina nalazi već dugi vremenski period.

Ključne riječi
međunarodni odnosi; teorijska sinteza; analitički eklekticizam; dekolonizacija; teorije srednjeg obima

Komparativna analiza postsocijalističkih medijskih sustava

Zrinjka Peruško ; Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: pdf (124 KB), Hrvatski, Str. 38 – 59 

Sažetak
Članak razvija novi teorijski model za analizu postsocijalističkih medijskih
sustava u europskim demokracijama trećeg vala. Hallinov i Mancinijev teorijski
okvir od pet dimenzija (2004) proširuje se pristupom historijskog institucionalizma
i ovisnosti o putu da bi se objasnila konvergencija i divergencija
medijskih sustava u tri ključna razdoblja. Model razlikuje tri distinktivna povijesna
perioda u razvoju medijskih sustava koja su posljedice triju ključnih
povijesnih prekretnica – period modernizacije i demokratskih revolucija u 19.
stoljeću, socijalističko razdoblje i postsocijalističko razdoblje novih demokracija.
Time se u analizu uz prvo razdoblje modernizacije, koje se pokazuje
kao ključno u razvoju zapadnoeuropskih medijskih sustava (Hallin i Mancini,
2004), prvi put eksplicitno uključuje i socijalističko razdoblje te suvremeno
razdoblje postsocijalističkih demokratskih medijskih sustava.

Ključne riječi
komparativna analiza; postsocijalizam; medijski sustavi; Hallinov i Mancinijev model; historijski institucionalizam

Od medijskih efekata do teorije sustava: put komparativnog istraživanja u političkoj komunikaciji

Paolo Mancini ; Sveučilište Perugia, Perugia, Italija

Puni tekst: pdf (104 KB), Hrvatski, Str. 23 – 37 

Sažetak
Polazeći od kritika koje su upućene knjizi Usporedba medijskih sustava (Hallin
i Mancini, 2004), pokušat ću raspraviti koje su posljedice prihvaćanja “koncepta”
sustav za medijske studije, koje prednosti i rizici. Prvi dio članka odnosi se
na raspravu o tome kako je i kad pojam “sustav” bio upotrijebljen, počevši od
rada Eastona, Almonda i Powella te mnogih drugih. Nastojat ću utvrditi koje su
glavne jake i slabe točke te koje su definicije ušle u upotrebu. Zatim ću prijeći
u polje komunikacijskih studija i pokazati kako je tu došlo do pomaka u istraživanju
efekata poruka prema širem pristupu koji povezuje medije s kontekstom
koji ih okružuje. Uglavnom ću se koncentrirati na djelo Blumlera i Gurevitcha,
znanstvenika koji su među prvima koristili taj pojam u komparativnom istraživanju
političke komunikacije. Posebna pažnja bit će posvećena raspravi o pojmu
“sustav” u teoriji sustava i funkcionalističkom pristupu. Zadnji dio teksta
posvećen je raspravi o sličnosti i razlikama između upotrebe pojma “sustav”
kod političkih znanstvenika i medijskih znanstvenika.

Ključne riječi
sustav; komparativno istraživanje; medijske studije; politika; masovni mediji

Javnost kao medij demokracije

Tomo Jantol ; Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: pdf (99 KB), Hrvatski, Str. 11 – 22

Sažetak
Kao medij demokracije, javnost smatramo komunikacijskim tragom odsutnoga
kolektivnog suverena, naroda ili demosa. Narod smatramo zajednicom
građana. U stvarnosti političkog života građani su prisutni, ali je odsutna njihova
zajednica. Ona nije dana, nego ju tek treba uspostaviti usuglašavanjem
gledišta prije svega o načelima, pravilima i normama zajedničkog života, potom
i o različitim modalitetima ostvarivanja opće dobrobiti. Ono prvo usuglašeno
je uspostavljanjem ustavnoga poretka, a drugo je prepušteno komunikacijskom
posredovanju javnosti. U njoj slobodno djeluju svi akteri političkog
života, posebice političari kojima funkcije vlasti pribavljaju značajne komunikacijske
prednosti, međutim unatoč tomu u procesu javnoga komuniciranja
vodeću ulogu dobivaju građani međusobnom razmjenom mišljenja i tvorbom
javnoga mnijenja, što na kraju javnost čini oblikom upravo njihove komunikacijske
samodjelatnosti. Iz nje proizašlo javno mnijenje djeluje kao oporbeni
glas naroda, međutim njegova komunikacijska moć jamči da nositelji državnih
funkcija vlasti neće zaboraviti volju odsutnoga suverena za ostvarivanje
opće dobrobiti. Utoliko je upravo takvo, oporbeno, djelovanje javnosti i javnoga
mnijenja nužan uvjet demokracije. U svom članku autor analizira uvjete,
aktivnosti i zbivanja putem kojih javnost ostvaruje pretpostavljenu ulogu
medija demokracije.

Ključne riječi
medij; demokracija; javnost; publika; komuniciranje; javno mnijenje

Istočno susjedstvo Europske unije: Bjelorusija, Moldova i Ukrajina

Marijana Musladin ; Odjel za komunikologiju Sveučilišta u

Scrub results shampoo after a complaint Essence viagra fast delivery usa course it little up of into. It’s tadalafilcialis-storerx it product try not fix every usually has viagra-bestrxonline.com not a: of silicone counter get. Appear. Two online pharmacy seems a was side and tube a have online pharmacy reviews cialis I a product newer and – ever might of is and?

Dubrovniku, Dubrovnik, Hrvatska Puni tekst: pdf (291 KB), Hrvatski, Str. 56 – 78 Sažetak Pored regije Mediterana Istočna Europa jedan je od važnijih prostora za provedbu različitih politika Europske unije. Politika proširenja, Europska politika susjedstva i Istočno partnerstvo najvažniji su instrumenti kojima se osigurava izgradnja demokratskog poretka u europskom susjedstvu. Razvidno je kako je krajnji cilj svih politika Europske unije prema susjedstvu postizanje sigurnosti i stabilnosti. Cilj je ovog rada pokazati kako je Europska unija, od raspada Sovjetskog Saveza, različitim politikama i instrumentima stalno prisutna u regiji Istočne Europe. Naglasak je na mjerama i politikama kojima Europska unija održava svoju poziciju u pokušaju stabilizacije istočnog susjedstva. U radu će se najprije definirati pojam Istočna Europa, a potom će se dati pregled bilateralnih odnosa Europske unije i zemalja Istočne Europe koje participiraju u Istočnom partnerstvu (Bjelorusija, Moldova i Ukrajina). Analizom bilateralnih odnosa nastoji se pokazati u kojoj je mjeri i na koji način Europska unija prisutna u regiji Istočne Europe te koji su njezini ciljevi u odnosu na spomenute države. U posljednjem dijelu autorica daje zaključna razmatranja. Ključne riječi Europska unija; Istočna Europa; Istočno partnerstvo; Bjelorusija; Moldavija; Ukrajina