Ruske politike povijesti i Oktobarska revolucija

Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.20901/pm.55.3.05

Tihomir Cipek ; Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu

Puni tekst: hrvatski, pdf (331 KB) str. 129-145 citiraj

Sažetak
U ovom se članku, na primjeru odnosa prema Oktobarskoj revoluciji, analiziraju stranačke politike povijesti u današnjoj Rusiji. Najprije će se prikazati službena Putinova politika povijesti, odnosno politika povijesti Jedinstvene Rusije, zatim sovjetsko-nostalgična pozicija Komunističke stranke Ruske Federacije te napokon imperijalno-konzervativna interpretacija Aleksandra Solženjicina, Ruske pravoslavne crkve i radikalno-desne Liberalno-demokratske stranke Rusije. Analiza je pokazala da se raspadom Sovjetskog Saveza raspao i njegov utemeljiteljski mit – Oktobarska revolucija više nema tu funkciju, nego se tumači s obzirom na stranačku politiku. Politika povijesti Putinove Jedinstvene Rusije utemeljena je na ideji nacionalnog pomirenja, pa carističku i boljševičku povijest tumači kao izraz ruskog patriotizma. Prema toj interpretaciji, i crveni i bijeli bili su patrioti koji su nastojali izgraditi snažnu rusku državu. Komunističko, sovjetsko-nostalgično tumačenje naglašava da se pobjeda SSSR-a u Drugome svjetskom ratu može zahvaliti političkom poretku oblikovanom Oktobarskom revolucijom. U imperijalno-konzervativnom tumačenju Oktobarska revolucija je pak najveća duhovna katastrofa u ruskoj povijesti, kojom je srušena Rusija i njezin duhovni temelj, pravoslavlje. Analiza je pokazala da je Oktobarska revolucija u ruskoj javnosti postala sporedan događaj koji slave isključivo komunisti. Putinova politika povijesti oblikovala je novi utemeljiteljski mit ruske države, pobjedu u Drugome svjetskom ratu.

Ključne riječi
politika povijesti; Oktobarska revolucija; Rusija; političke stranke; Vladimir Putin

Hrčak ID: 206606

URI
https://hrcak.srce.hr/206606