Sve objave od ADMIN JAŠARAGIĆ

A Hibrid EU Response to Russia’s Politicization of Gas Trade Aimed At Energy Security Strenghtening

Original scientific paper
https://doi.org/https://doi.org/10.20901/pm.58.3.06

Jelena Radić Đozić ; Ministry of Interior Affairs

Fulltext: croatian, pdf (375 KB) pages 157-181 cite

Abstracts
In the 21st century the European Union is adapting to the politicization of its gas trade with the Russian Federation with a hybrid model: a mixture of different measures. In order to prevent, or at least to mitigate, Russian use of gas trade in a realistic power politics, the EU is responding with measures which are digressing from the economic perspective, especially free-market one, and getting closer to the political perspective. Non-market responses have become unavoidable primarily due to bringing the political element into a foreign trade relationship. Based on the analysis of the EU’s responses to the threat, which has originated from the Russian politicization of gas trade, it is possible to follow the incremental transformation of the EU liberal-economic identity into an increasingly geopolitical one in a world that is becoming increasingly realistic, both in the energy field and in international affairs in general. The European Union has included concepts of solidarity and sovereignty in its energy policy, yet according to the EU High Representative for the Common Foreign and Security Policy, the EU has to “learn to use the language of power again”.

Keywords
Russian Federation; European Union; Gas Trade; Politicization; Geopolitical Identity; Solidarity; Sovereignty

Hrčak ID: 262798

URI
https://hrcak.srce.hr/262798

Hibridni odgovor EU-a na rusku politizaciju plinske trgovine u cilju jačanja energetske sigurnosti

Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/https://doi.org/10.20901/pm.58.3.06

Jelena Radić Đozić ; Ministarstvo unutarnjih poslova Repubilke Hrvatske

Puni tekst: hrvatski, pdf (375 KB) str. 157-181 citiraj

Sažetak
Europska unija se politizaciji svoje plinske trgovine s Ruskom Federacijom u 21. stoljeću prilagođava hibridnim modelom, koji je mješavina različitih mjera. Kako bi spriječila ili barem ublažila rusko korištenje te trgovine u realističkoj politici moći, odgovara mjerama koje se sve više udaljuju od ekonomske, osobito slobodnotržišne, i približavaju političkoj perspektivi, jer je unošenje političkog elementa u vanjskotrgovinski odnos tražilo netržišne odgovore. Na temelju analize odgovora Europske unije na prijetnju čije je ishodište u ruskoj politizaciji plinske trgovine moguće je pratiti postupnu transformaciju liberalno- ekonomskog identiteta Europske unije u sve više geopolitički u svijetu koji postaje sve realističniji kako u energetskim pitanjima konkretno tako i u međunarodnim poslovima općenito. Europska unija je u svoju energetsku politiku uvrstila koncepte solidarnosti i suvereniteta, a visoki predstavnik za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije traži od nje da “ponovno nauči jezik moći”.

Ključne riječi
Ruska Federacija; Europska unija; plinska trgovina; politizacija; geopolitički identitet; solidarnost; suverenitet

Hrčak ID: 262798

URI
https://hrcak.srce.hr/262798

The COVID-19 Pandemic and a New Understanding of Security

Review article
https://doi.org/https://doi.org/10.20901/pm.58.3.05

Siniša Tatalović ; Faculty of Political Science, University of Zagreb
Dario Malnar ; Dr. Franjo Tuđman Croatian Military Academy

Fulltext: croatian, pdf (578 KB) pages 132-156 cite

Abstracts
The outbreak of the COVID-19 pandemic in early 2020 led to an unprecedented crisis of global proportions that led to the blockade of vital components of social action on a scale that threatened international and national security. The pandemic has demonstrated the potential to evolve and generate a wider range of threats and has opened up essential questions of understanding the security and security organization of states. It is a threat to which, although recognized in most strategic security documents, the response of national and international security systems has not been successfully defined within the still dominant understanding of security based on traditional security studies. It has been shown that security systems are still determined by a traditional concept that does not fully identify the causes of threats and crises and their correlations, which increases uncertainty and negatively affects the normative and institutional capacity needed to respond effectively to crises. The paper is based on the hypothesis that the COVID-19 pandemic has prompted a security paradigm shift that challenges the scientific community and policy-makers to define new approaches and new methods of researching security phenomena and strategic modelling of security systems and crisis management nationally and globally. The paper will therefore analyse the impact of the crisis triggered by the COVID-19 pandemic on understanding security through an analysis of the threats it has generated and defining the correlation between theoretical knowledge and practical crisis management experiences.

Keywords
COVID-19 Pandemic; Security; Security Policies; Security Studies; Crisis Management

Hrčak ID: 262797

URI
https://hrcak.srce.hr/262797

Pandemija COVID-19 i novo razumijevanje sigurnosti

Pregledni rad
https://doi.org/https://doi.org/10.20901/pm.58.3.05

Siniša Tatalović ; Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu
Dario Malnar ; Hrvatsko vojno učilište “Dr. Franjo Tuđman”, Zagreb

Puni tekst: hrvatski, pdf (578 KB) str. 132-156 citiraj

Sažetak
Izbijanje pandemije COVID-19 početkom 2020. dovelo je do nezabilježene krize globalnih razmjera koja je dovela do blokade vitalnih sastavnica društvenog djelovanja u razmjerima koji su ugrozili međunarodnu i nacionalnu sigurnost. Pandemija je iskazala potencijal za evoluciju i generiranje šireg spektra prijetnji i otvorila suštinska pitanja razumijevanja sigurnosti i sigurnosnog organiziranja država. Radi se o prijetnji na koju, iako je prepoznata u većini strateških dokumenata sigurnosti, nije uspješno definiran odgovor nacionalnih i međunarodnih sigurnosnih sustava u okviru još uvijek dominantnog razumijevanja sigurnosti utemeljenog na tradicionalnim sigurnosnim studijama. Pokazalo se da su sigurnosni sustavi još uvijek determinirani tradicionalnim konceptom koji ne omogućava u potpunosti prepoznavanje uzroka prijetnji i kriza te njihove korelacije, što jača neizvjesnost i negativno utječe na normativni i institucionalni kapacitet potreban za učinkovit odgovor na krize. Rad polazi od hipoteze kako je pandemija COVID-19 potaknula promjene sigurnosne paradigme, što znanstvenu zajednicu i donositelje političkih odluka stavlja pred izazov definiranja novih pristupa i novih metoda istraživanja sigurnosnih fenomena te strateškog modeliranja sigurnosnih sustava i upravljanja krizama na nacionalnoj i na globalnoj razini. U radu će se stoga analizirati utjecaj krize potaknute pandemijom COVID- 19 na razumijevanje sigurnosti kroz raščlambu prijetnji koje je generirala te definiranje korelacije teorijskih znanja i praktičnih iskustava upravljanja krizom.

Ključne riječi
pandemija COVID-19; sigurnost; sigurnosne politike; sigurnosne studije; upravljanje krizama

Hrčak ID: 262797

URI
https://hrcak.srce.hr/262797

Contemporary Reception of Cicero’s Natural Law Postulate on the Supremacy of Well-Being and Salvation of the People In the Context of States of Emergency Actualized by the COVID-19 Pandemic

Original scientific paper
https://doi.org/https://doi.org/10.20901/pm.58.3.04

Tomislav Nedić ; The Academy of Arts and Culture in Osijek

Fulltext: croatian, pdf (398 KB) pages 105-131 cite

Abstracts
The work offers an interpretive analysis and reception of Cicero’s claim about the imperative supremacy of welfare and salvation of the people (salus populi suprema lex esto), made in the third book of Cicero’s Laws. This statement is only a piece of the “puzzle” of Cicero’s reflections on government laws, largely focused on the reparation and survival of the Roman Republic, the historical context of which displays many adversities afflicting its integrity. First of all, it is necessary to offer an interpretive overview of Cicero’s claim about the supremacy of welfare and salvation of the people and the Republic in the historical context of the Roman political and legal circumstances, in order to gain a complete insight into the reception of the claim, especially in legal doctrine and practice. The actuality of Cicero’s claim in the form of constitutional provisions (Articles 16, 17 and 101 of the Constitution of the Republic of Croatia) on states of emergency and crisis has particular relevance against the backdrop of the COVID-19 pandemic, but also for some new controversies, as demonstrated by the case study of recent decisions taken by the Constitutional Court of the Republic of Croatia.

Keywords
Cicero; Salus Populi; Suprema Lex; Constitution; Natural Law; Res Publica; COVID-19

Hrčak ID: 262796

URI
https://hrcak.srce.hr/262796

Suvremena recepcija Ciceronove prirodnopravne postavke o vrhovnosti dobrobiti i spasa naroda u kontekstu izvanrednih stanja aktualiziranih pandemijom COVID-19

Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/https://doi.org/10.20901/pm.58.3.04

Tomislav Nedić ; Akademija za umjetnost i kulturu, Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku

Puni tekst: hrvatski, pdf (398 KB) str. 105-131 citiraj

Sažetak
U radu se nudi interpretativna analitika i recepcija Ciceronove tvrdnje o imperativnoj supremaciji dobrobiti i spasa naroda (salus populi suprema lex esto), izrečenoj u trećoj knjizi Ciceronovih Zakona. Navedena je tvrdnja samo djelić cjelokupnog “mozaika” Ciceronove državno-pravne misli koja je dobrim dijelom bila orijentirana prema reparaciji i opstojnosti Rimske republike, čiji historijski kontekst ukazuje na mnogobrojne nedaće koje su utjecale na njezin integritet. Potrebno je prije svega ponuditi interpretativni presjek Ciceronove tvrdnje o vrhovnosti dobrobiti i spasa naroda i republike u historijskom kontekstu tadašnjih rimskih političkih i pravnih prilika kako bi se stekao kompletan uvid na koji je način ta tvrdnja nadalje bila recipirana, osobito u suvremenoj (ustavno)pravnoj doktrini i praksi. Ozbiljenje Ciceronove tvrdnje u vidu ustavnih odredbi (čl. 16., 17. i 101. Ustava RH) o izvanrednim i kriznim stanjima postala je aktualna pojavom pandemije COVID-19, ali se oko nje stvaraju i nove kontroverzije, što je pokazala i kazuistička analiza određenih recentnih odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Ključne riječi
Ciceron; salus populi; suprema lex; ustav; prirodno pravo; res publica; COVID-19

Hrčak ID: 262796

URI
https://hrcak.srce.hr/262796

What Is Post-Imperial Sovereignty? About the Nomos of the Earth – Carl Schmitt and Critical Reading by Hannah Arendt

Original scientific paper
https://doi.org/https://doi.org/10.20901/pm.58.3.03

Žarko Paić ; Faculty of Textile Technology

Fulltext: croatian, pdf (414 KB) pages 77-104 cite

Abstracts
In the article, the author analyzes Carl Schmitt’s book The Nomos of the Earth by asking how, after the nation-state era and the collapse of European imperialism, which was also the starting point of Hannah Arendt’s Origins of Totalitarianism, the conditions for the possibility of political action are established, since this action no longer has for its existential space the idea of rootedness in the nation as a state with mechanisms for the protection of sovereignty with the help of legislative, executive and judicial power enshrined in the constitution. Power is not just a state-social logic of managing a fixed space and a limited nation-state territory, as was customary from the 18th century in Europe until the end of World War I. Schmitt in the second period of his philosophical and legal thought, formally and substantively after the end of World War II, saw the political and politics as the universal geopolitics of the “large space” (Großraum). The existential-decisionist turn proves to be the main reason why Schmitt’s notion of the political cannot be declared a justification for any dictatorship or totalitarianism. The decision rests on an empty centre of freedom, not a power. The Nomos of the Earth in the post-national constellation for Schmitt thus becomes a matter of order and spatializing in the conquest and appropriation of land in constant wars and conflicts with the Other, because man is anything but good by nature. A critique of this position in the marginals of Hannah Arendt alongside Schmitt’s book The Nomos of the Earth opens up the possibility of discussing the limits of neo-imperialism and the new legal-political constitution of the world after World War II. The author claims that the result of this aporetic and paradoxical situation in the 21st century lies precisely in the so-called post-imperial sovereignty as a continuation of Schmitt’s postulate of the state of exception on a global-planetary level. The political precedes politics as the new nomos of the Earth requires a turn in the notion of the relationship of freedom and power.

Keywords
Post-imperial Sovereignty; Schmitt, Arendt; The Nomos of the Earth; Political Theology; Neo-imperialism

Hrčak ID: 262793

URI
https://hrcak.srce.hr/262793

Što je to postimperijalna suverenost? Uz Nomos zemlje – Carl Schmitt i kritičko čitanje Hanne Arendt

Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/https://doi.org/10.20901/pm.58.3.03

Žarko Paić ; Tekstilno-tehnološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Puni tekst: hrvatski, pdf (414 KB) str. 77-104 citiraj

Sažetak
Autor u članku analizira Schmittov spis Nomos zemlje postavljajući pitanje na koji se način nakon epohe nacije-države i kraha europskoga imperijalizma, što je bila i ishodišna postavka Hanne Arendt u njezinim Izvorima totalitarizma, uspostavljaju uvjeti mogućnosti političkoga djelovanja, budući da to djelovanje više nema za svoj egzistencijalni prostor ideju ukorijenjenosti u naciju kao državu s mehanizmima zaštite suverenosti s pomoću zakonodavne, izvršne i sudske vlasti zapisane u ustavu. Moć nije pritom tek državno-društvena logika upravljanja fiksnim prostorom i ograničenim teritorijem nacije-države, kako je to bilo uobičajeno od 18. stoljeća u Europi do kraja I. svjetskoga rata. Sam je Schmitt u drugome razdoblju njegova filozofijsko-pravnoga mišljenja, formalno i sadržajno nakon kraja II. svjetskoga rata, političko i politiku sagledao kao univerzalnu geopolitiku “velikoga prostora” (Großraum). Egzistencijalno- decizionistički obrat pokazuje se odlučujućim razlogom zbog čega se Schmittov pojam političkoga ne može proglasiti opravdanjem bilo kakve diktature ili totalitarizma. Odluka počiva na praznom središtu slobode, a ne moći. Nomos zemlje u postnacionalnoj konstelaciji za Schmitta na taj način postaje pitanje poretka i uprostorenja u osvajanju i prisvajanju zemlje u stalnim ratovima i sukobima s Drugim, jer je čovjek sve drugo negoli po prirodi dobar. Kritika ove pozicije u marginalijama Hanne Arendt uz Schmittovu knjigu Nomos zemlje otvara mogućnost rasprave o granicama neoimperijalizma i nove pravno-političke konstitucije svijeta nakon II. svjetskoga rata. Autor smatra da je rezultat ove aporetične i paradoksalne situacije u 21. stoljeću upravo u tzv. postimperijalnoj suverenosti kao nastavku Schmittove postavke o izvanrednom stanju na globalno-planetarnoj razini. Političko otuda prethodi politici kao što novi nomos zemlje zahtijeva obrat u razumijevanju odnosa slobode i moći.

Ključne riječi
postimperijalna suverenost; Schmitt, Arendt; Nomos zemlje; politička teologija; neoimperijalizam

Hrčak ID: 262793

URI
https://hrcak.srce.hr/262793

From The Only Party to The Central Party: The Continuity of State Capture in Croatia

Review article
https://doi.org/https://doi.org/10.20901/pm.58.3.02

Domagoj Račić ; Josip Juraj Strossmayer University of Osijek

Fulltext: croatian, pdf (442 KB) pages 39-76 cite

Abstracts
The article seeks to analyse clientelistic practices in Croatia and to determine the elements of (dis)continuity between these practices and the related practices in socialism. We define clientelism as the conditional exchange of political support, influence, and goods within a network, aimed at the achievement of political hegemony and selective distribution of material benefits. Clientelistic networks are reproduced through rent-extracting instruments, which bring larger benefits to their core, and through political legitimation instruments, which distribute smaller benefits to wider segments of the electorate that support hegemonic power. The first group consists of personnel policy and management of material resources in the public sector and instrumentalization of public institutions, whereas the second group comprises social policy and ideology. State capture in Croatia has some roots in socialism.
This applies to the personnel policy in the public sector, instrumentalization of public institutions and ideological legitimation of the system. But the markets and private property were then limited in scope, and social policy aided by an egalitarian ideology distributed some benefits of economic development. The shift towards a multi-party system and market economy in the context of war, state independence and dysfunctional institutions has strengthened existing mechanisms of state capture and encouraged the formation of new ones.

Keywords
State Capture; Clientelistic Network; Rent-extracting; Political Legitimation; Socialism

Hrčak ID: 262790

URI
https://hrcak.srce.hr/262790

Od jedine partije do stožerne stranke: kontinuitet zarobljavanja države u Hrvatskoj

Pregledni rad
https://doi.org/https://doi.org/10.20901/pm.58.3.02

Domagoj Račić ; Mreža znanja d.o.o. i Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Puni tekst: hrvatski, pdf (442 KB) str. 39-76 citiraj

Sažetak
Članak nastoji analizirati klijentelističke prakse u Hrvatskoj te utvrditi elemente (dis)kontinuiteta između tih praksi i srodnih praksi u socijalizmu. Klijentelizam definiramo kao uvjetovanu razmjenu političke potpore, utjecaja i dobara unutar mreže, s ciljem ostvarenja političke hegemonije i selektivne raspodjele materijalnih koristi. Klijentelističke mreže reproduciraju se instrumentima izvlačenja rente, koji donose veće koristi njihovoj jezgri, i legitimacijskim instrumentima, koji raspodjeljuju manje koristi širim segmentima biračkog tijela koji podupiru hegemonijsku vlast. Prvu skupinu čine upravljanje ljudskim i materijalnim resursima u javnom sektoru te instrumentalizacija javnih institucija, a drugu socijalna politika i ideologija. Zarobljavanje države u Hrvatskoj djelomično ima korijene u socijalizmu. To vrijedi za kadrovsku politiku u javnom sektoru, instrumentalizaciju javnih institucija i ideološko legitimiranje poretka. No tržište i privatno vlasništvo tada su bili ograničeni, a socijalna politika potpomognuta egalitarnom ideologijom raspodjeljivala je dio plodova gospodarskog razvoja. Pomak prema višestranačju i tržišnom gospodarstvu u kontekstu rata, državnog osamostaljenja i nefunkcionalnih institucija učvrstio je postojeće mehanizme zarobljavanja države i potaknuo oblikovanje novih.

Ključne riječi
zarobljavanje države; klijentelistička mreža; izvlačenje rente; politička legitimacija; socijalizam

Hrčak ID: 262790

URI
https://hrcak.srce.hr/262790