Piše: Bartul Marušić
Nedavno preminuli u 92. godini Ante Marušić, sveučilišni je profesor u mirovini od 1998., rođen 29.5.1929. u Dubočaju (danas Marušići) kod Omiša.
Piše: Bartul Marušić
Nedavno preminuli u 92. godini Ante Marušić, sveučilišni je profesor u mirovini od 1998., rođen 29.5.1929. u Dubočaju (danas Marušići) kod Omiša.
Piše: doc. dr. sc. Robert Barić
U završnom dijelu analize razmatra se problem politizacije hrvatskog sustava upravljanja u kriznim situacijama, te načini uklanjanja uočenih nedostataka.
Piše: doc. dr. sc. Robert Barić
U drugom dijelu analize razmatraju se problemi institucionalnog okvira i kriznog komuniciranja improviziranog sustava upravljanja u kriznim situacijama, uočeni u razdoblju od proljeća prošle do početka ove godine.
Piše: doc. dr. sc. Robert Barić
Dosadašnje djelovanje sustava za upravljanje u kriznim situacijama u Hrvatskoj potvrđuje prethodno danu ocjenu o njegovoj ad hoc improvizaciji u tekućoj krizi. Premda je ovako improvizirani sustav ispunio ulogu po izbijanju krize izazvane pandemijom virusa COVID 19, problemi koji su se pokazali tijekom pojave drugog pandemijskog vala pokazuju sva ograničenja i negativne posljedice konstantnog improviziranja.
U prvom od tri dijela analize razmatra se problem nepostojanja koncepta razvoja sustava upravljanja u kriznim situacijama, problem ograničenih sposobnosti strateškog planiranja u javnoj upravi Republike Hrvatske te pravni problemi koji su proizašli iz improviziranog sustava upravljanja u kriznim situacijama.
Piše: dr. sc. ZORAN RADMAN
U Dugim Njivama kog Vrgorca je 2. ožujka 2021. u 75. godini preminuo umirovljeni redovni profesor Fakulteta političkih znanosti prof. dr. sc. Vladimir Vujčić. Pokopan je na mjesnom groblju u Dugim Njivama, gdje je nakon umirovljenja češće boravio. Iznenadna smrt profesora Vujčića pogodila je njegovu obitelj, kolege i prijatelje te mnoge koji su ga poznavali, čitali, slušali i poštovali kao izuzetnog znanstvenika.
Piše: Antonio Karlović
In late 2020, rule of law once again made headlines across European media. The direct cause was the Brussels’ attempt to condition the availability of the EU budget and recovery fund on member states’ respect for rule of law principles. As expected, this did not go well with Hungary and Poland who have a long record of violating judicial independence in their domestic political systems – a process that is widely perceived as the greatest threat to democracy in the Union. However, now that the European Parliament approved the regulation which would put member states in breach of the rule of law at risk of losing access to EU funds, the incentives for Budapest and Warsaw to step back on their controversial practices will perhaps change, as will the whole power (and attention) map in the Union. Nastavi čitati
Piše: doc. dr. sc. ROBERT MIKAC
Nakon snažnog potresa koji je 29. prosinca 2020. godine pogodio središnju Hrvatsku, kao i stotina manjih koji su uslijedili nakon njega, puno se raspravlja o brzini reakcije, načinu koordinacije, uključenim institucionalnim i volonterskim akterima, prioritetima, trenutnim i budućim aktivnostima. Rasprava uključuje mnoga pitanja, probleme i relacije koje imamo i koje smo stvorili u Hrvatskoj u proteklih trideset godina. Jedna od nezaobilaznih tema koja nikog u ovoj situaciji ne ostavlja ravnodušnim jest i pitanje civilne zaštite. Rasprava se trenutno vodi oko dva ključna pitanja. Prvo, da li je civilna zaštita reagirala pravovremeno? Drugo, da li civilna zaštita uspješno koordinira sve uključene na terenu – od državnih institucija, preko volontera, do samih stradalih? U mnoštvu najrazličitijih komentara mogli su se pročitati i čuti kvalitetni uvidi u stanje i problematiku pa sve do onih koji su pisani paušalno i bez sagledavanja šire slike.
Piše: doc. dr. sc. ANA MATAN
Profesorice Branke Brujić više nema. Čitam njene tekstove i vraćam se u studentske klupe Lepušićeve 6, u učionice koje neki pamte po dimu iz njenih filter 160 cigareta, a ja po zastrašujućim riječima i sintagmama koje je lakoćom pripitomljavala i činila sigurnima za svakoga tko bi im se htio približiti. Neki su ipak ostajali podozrivi. A kako i ne bi. Ipak je veliki rizik da s 18 godina hodaš okolo i govoriš o „uvjetu mogućnosti svake spoznaje“ ili „uvjetima iskustva“, pa neugodno ti je. Ali većina je nas ipak položila kolegij koji se zvao Uvod u filozofiju s filozofskom antropologijom, i to često začuđeni s kakvom smo lakoćom svladali, primjerice, Platonovo učenje o ljubavi iz Gozbe. Mnogima bi to bio i prvi kolokvij, jer je predmet bio na prvoj godini i svi s kojima sam ovih dana dijelila uspomene na profesoricu Brujić pamte taj prvi kolokvij kao ugodno i za studente ohrabrujuće iskustvo, opet uz nezaobilaznu punu pepeljaru.
Piše: izv. prof. dr. sc. MARTA ZORKO
Bilo je polusunčano zimsko poslijepodne, moglo je biti prije nekih deset, petnaest ili čak dvadeset godina – kad sam dobila zadatak dočekati profesora Radovana Pavića, predstaviti ga i ugostiti na predmetu Politička geografija i geopolitika. Kako ga nisam imala prilike slušati za vrijeme studija jer je već bio u mirovini, sjećam se kao danas da sam čitavo to jutro panično pretraživala internet u potrazi za njegovom slikom ne bih li ga lakše prepoznala na porti. Tada sam sasvim slučajno otkrila svijet njegovih vizualnih geopolitičkih prikaza, mapa i političkih karata. I uistinu, i danas je puno jednostavnije pronaći neku njegovu, glagoljicom potpisanu kartu, nego osobnu fotografiju. Zbog toga mi je iznimno drago da je ovo sjećanje na njega popraćeno s posebno za ovu priliku pronađenim fotografijama, te da izlazi na portalu časopisa kojemu je profesor “dao” skoro čitavu svoju znanstvenu karijeru i značajan doprinos.
Piše: GORDANA VILOVIĆ
„Raditi kao nastavnik na Fakultetu posebna je privilegija. Malo zvanja donosi toliko radosti. I kad jednom uđeš u rad sa studentima nikada im nemoj oduzimati dostojanstvo, ali nemoj ni sebi kao nastavniku!“, tako je po prilici govorila profesorica Tena Martinić kad sam joj jednom davno rekla da ću početi raditi sa studentima. U životu svakog od nas urežu se neke riječi nekih nama dragih ljudi kojih se uvijek sjećamo. A Tena Martinić me je nekako pratila kroz život; prvo, na studiju politologije, a potom i na dvogodišnjem studiju novinarstva, sredinom sedamdesetih godina 20. stoljeća. Na politologiji, nas je studente upoznala s klasicima sociologije kulture, a na dvogodišnjem studiju novinarstvu, čije je osnivanje pokrenula, provodili smo daleko više vremena zajedno – organizirajući tribine, osnivajući svoje novine i priželjkujući da napravimo karijere u novinarstvu. Neki iz naše generacije 1977/1978. su se kasnije zaista potvrdili kao novinari, književnici i urednici. Na njih je Tena bila ponosna.