Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.20901/pm.58.1.01
Andrea Matošević 
orcid.org/0000-0002-8602-6353 ; Filozofski fakultet, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli 
| Puni tekst: hrvatski, pdf (1 MB) | str. 7-26 | citiraj |
Sažetak
U radu se povodom stote obljetnice analiziraju politički, egzistencijalni i kulturološki razlozi poradi kojih je u jugoistočnom dijelu Istre u ožujku i travnju 1921. došlo do podizanja rudarske pobune – Labinske republike. Karakterizirana radničkim zauzećem tvornica, organizacijom života, obrane i proizvodnje “za sebe i svoj račun” u trajanju od 36-37 dana te na kraju i sukobom talijanskih vlasti i rudara, njezino se podizanje organizira netom nakon vrlo sličnih procesa koji su se odigravali diljem Italije. Taj period (1919-1920), poznat i kao biennio rosso, crveno dvogodište, diljem će Apeninskog poluotoka biti zaoštren u rujnu 1920. zauzećem industrijskih postrojenja u lakoj i teškoj industriji. Unatoč srodnosti i povezanosti dešavanja na poluotocima, Apeninskom i Istarskom, upravo će rudari Labinštine – na tragu naprednih revolucionarnih ideja o “proleterskim republikama”, “radničkim samoupravama” i “rudarskim savjetima” – inzistirati na nizu značajnih dinamika i karakteristika tijekom pobune: anacionalnosti, suradnji sa seljaštvom i zemljoradništvom te na kraju oružanom sukobu s vlastima. Također, rad prožima antropološka teza o specifičnostima rudarskih zajednica koje su činile značajnu razliku u artikulaciji događaja u odnosu na šire radništvo.
Ključne riječi
Labinska republika; rudari; proleterske republike; biennio rosso; antifašizam
Hrčak ID: 255586